Kratošija je sorta o kojoj se dosta govorilo na našim prostorima u posljednje vrijeme. Bilo je dosta govora o porijeklu i DNK analizama vezanih za ovu sortu. Iako spadam među one koji vole dosta da čitaju i edukuju se, moram priznati da nisam do kraja ispratio brojna nagađanja i naučna istraživanja vezanih za kratošiju. Prisvajaju je i Crnogorci i Makedonci, pominju su i sorte primitivo i zinfandel kao sinonimi za kratošiju, ali ipak bih svu tu nauku ostavio po strani u ovom trenu i fokusirao se na sam doživljaj ovog vina.
Izrazito duboka rubin boja. Vrlo moćna! Da pravo kažem, pomalo sam i iznenađen bojom, jer sam ipak očekavao nešto "mršaviju" boju.
Vino na nosu ipak nije toliko izraženo. Tek na momente se pojavljuju stidljivi nagovještaji crvenog voća. Kao što sam bio iznenađem jakom bojom, tako sam iznanađen i blagim aromama.
U ustima je vino pomalo mlitavo i bez karaktera, prilično neodređeno, sa slabašnim tanima koji ne znaju koje im je pravo mjesto o ovoj konstrukciji. Sa umjereno punim tijelom i kratkim finišom, ova kratošija tek uspjeva da izbori prelaznu ocjenu.
Može se popiti, ali nije ništa posebno.
