Generalno govoreći, Makedonija i pino noar nisu kompatibilni pojmovi. Pino noar kao sorta traži nešto umjereniju klimu, a Makedonija nije baš poznata po umjerenoj klimi. Ipak, ako se pronađe pravi lokalitet, sasvim je moguće napraviti i solidan pino. U situaciji kada na našim prostorima nema puno vina napravljenih od ove sorte (što zbog klime, što zbog same sorte koja je komplikovana do maksimuma), uvijek se radujem kad ga neko proizvede i imam želju da ga probam.
Kao što je i karakteristično za pino, ovdje takođe imamo nešto svijetliju crvenu boju vina sa odličnom bistrinom.
Aromatski sloj karakterišu jagoda i višnja prije svega, uz blagi dodatak plave šljive.
U ustima se višnja dosta jače osjeća, dajući pomalo kiselkasti ukus koji ipak vremenom gubi dominaciju i postepeno prelazi u jagodičaste tonove. Taninska struktura postoji, ali nije previše izražena, baš kao i ovih 13% alkohola kojih teško da ćete i osjetiti. Sasvim lagano tijelo. Završni ukus je dosta kratkog trajanja i maltene nestane prije nego što i stignete da razmislite o njemu.
Nije ovo neko remek djelo, ali kad se sve sabere, nije toliko ni loše vino. Čak štaviše, sasvim je OK za svakodnevno pijuckanje.
