Ne sjećam se tačno kad sam i kako nabavio ovaj vranac, ali stoji već prilično dugo u mojoj kućnoj kolekciji i pade mi danas na pamet kako bi bilo zanimljivo ustanoviti šta je ovih 6 godina odležavanja učinilo ovom vinu. Kad smo već kod odležavanja, poznato je da su vina od sorte vranac izrazito pogodna za starenje.
Boja mu je i dalje vrlo tamna. Duboka, intenzivna. Vino djeluje prilično otežalo i slabo pokretljivo u čaši.
Na aromatskom planu standardna priča kada je vranac u pitanju. Zrela višnja je najupečatljivija. Odmah za njoj slijedi suva šljiva. Iz pozadine stižu začinske arome koje me neodoljivo podsjećaju na trenutke kada zavirim u kuhinjsku ostavu i osjetim mnoštvo nagomilanih začina.
U ustima izrazito punog tijela. Jako, ekstraktivno vino sa obiljem tanina. Kiseline možda malo prenaglašene za moj ukus, baš kao i primjetni alkohol koji donosi pomalo opterećujuću toplinu koja se nekim ljudima ipak neće dopasti.
Završnica je prilično dugotrajna i donosi ukuse gore pomenutog voća.
Kako god, ovaj vranac se pije sporo i dugo.
Uopšteno govoreći, Crnogorski Vranac nije neko vino koje će vas oboriti s nogu, ali ipak posjeduje i dosta dobrih strana, a kada još pogledamo cijenu koja je vrlo pristupačna, generalno nećete pogriješiti sa njim.
